DOM
ZA DUŠEVNO OBOLELA LICA “ČURUG”
DANA:
24.01.2001.
Č
U R U G
Dom
za duševno obolela lica “Čurug” u Čurugu osnovan je 06.maja 1955.
godine odlukom sreza Žabalj, kao ustanova za zbrinjavanje starih lica koji se
nadju u stanju socijalne potrebe. Tadašnji naziv bio je “Dom za stare i
penzionere” Čurug, a lociran je na periferiji Čuruga u zgradi
nekadašnje privatne bolnice “špitalja”.
Uskoro
se ukazala potreba za zbrinjavanjem odraslih duševno obolelih lica, jer u to
vreme nije postojala specijalizovana ustanova te su u Dom za stare primana i
ova lica. Ovako kombinovan smeštaj trajao je do 1974. God. kada je izvršena
prva kategorizacija bolesnika, te, pošto je u Domu bilo više duševno obolelih
lica nego svih ostalih, Dom je preregistrovan u Ustanovu za zbrinjavanje
duševno obolelih odraslih lica i utvrdjena delatnost zatvorenog tipa socijalne zaštite
specijalizovane za smeštaj hronično duševno obolelih odraslih lica kojima
obezbedjuje: zbrinjavanje, zdravstvenu zaštitu, radnu i okupacionu terapiju i
pruža druge usluge, u skladu sa njihovim preostalim sposobnostima i
zdravstvenim stanjem.
Od
1991.godine u skladu sa Zakonom o javnim službama, ingerencije osnivača
preuzima Vlada Republike.
Kapacitet Doma je 195 teško obolelih
odraslih lica. Uglavnom je popunjen. Često se po nekoliko meseci čeka
na mesto. Odluku o prijemu i razvrstavanju korisnika u Dom donosi Komisija u
sastavu; socijalni radnik, lekar, glavna med. sestra.
Od
osnivanja Doma 1955 god. do1974 nisu vršene neke bitne dogradnje i adaptacije.
Pošto je stizalo sve više zahteva za smeštaj, ukazala se potreba za proširenjem
kapaciteta, te se počelo sa izgradnjom i proširenjem kapaciteta. Od tada
su izgradjena dva paviljona za smeštaj korisnika, adaptiran je prvi
postojeći objekat, izgradjena je kuhinja sa trpezarijom dovoljnog
kapaciteta, vešeraj, berbernica, magacinski prostor, mrtvačnica, garaža,
ekonomske prostorije (farma koka nosilja, svinjci za uzgoj tovnih svinja,
čardak, radionice), agregatska
stanica sa agregatom od 55 KW, uvedeno
centralno grejanje, izvršene daptacije sanitarnog čvora i niz ulaganja u
opremu. Sve do početka 90-ih godina Dom je bio pravo gradilište. Skoro
svake godine nešto se gradilo, adaptiralo, nabavljalo. Stvoreni su solidni
uslovi za boravak korisnika.
Uporedo
sa proširenjem kapaciteta priman je i odgovarajući broj radnika. Trenutno
u Domu radi 59 radnika različitog profila, od čega u neposrednom
kontaktu sa bolesnicima (socijalni radnik, medicinske sestre, negovateljice,
spremačice, vešerke, tadni terapeuti, servirke, kuvari, berber) radi 48
radnika, a ostalih 11 su: računovodstveni radnici, majstori (domar,
električar, vozač, ložač) noćni čuvari i direktor.
Od
70-ih do 90-ih godina Dom je u svom razvoju koračao krupnim koracima i
imao predispozicije da preraste u modernu Ustanovu sa svim potrenim objektima,
opremom i kadrom za izvršenje svoje delatnosti.
Uvodjenje
sankcija našoj zemlji i ekonomska kriza ostavila je pečat i na našem
poslovanju. Prestalo se sa radovima na
proširenju kapaciteta, mada i dalje postoji objektivna potreba za
istim. Poslovanje se svelo na
održavanje postojećeg i obezbedjenje sredstava za osnovno preživljavanje
(nabavku hrane, odeće, obuće, sredstava za ličnu i opštu
higijenu, lekova i sl.).Tek u ovoj godini uz pomoć Ministarstva za rad,
boračka i socijalna pitanja, Humanitarne organizacije CARE i nešto
uštedjenih sopstvenih sredstava uspeli smo adaptirati oštećene krovove i
sanitarni čvor koji zbog dotrajalosti i oštećenja više nije mogao
služiti svojoj nameni.
Pripremili
smo projektno tehničku dokumentaciju i UTU za izgradnju vodonepropusne
septičke jame, ali za dalje radove nemamo sredstava.
Za
vreme sankcija, uspeli smo održati solidan nivo usluga, uz pomoć
humanitarnih organizacija, preduzeća iz našeg mesta i velikim zalaganjem
svih zaposlenih na čelu sa najzaslužnijim radnikom-direktorom
Drempetićem.
Svi zaposleni, čak i za vreme bombardovanja,
ostali su na svojim radnim mestima (nemamo nijedan slučaj napuštanja
radnog odnosa) deleći sudbinu korisnika i ostalih radnika. Učinjeno
je sve što je moglo da se uradi bez većih finansijskih ulaganja, bez
obzira na to, kolika su bila primanja za ovaj nesebični, ali zato nadasve
humani rad, odnosno na brigu o ljudima kojima je pored hrane i lekova potrebna
nečija lepa reč i ljudski gest razumevanja, da bi se osetili vredni
življenja.
Trenutno nam za normalno obavljanje delatnosti
nedostaju: sredstva za ličnu i
opštu higijenu, obuća, posteljina, koju oni nesvesnim ponašanjem više unište,
nego što se sama od dotrajalosti pocepa kao i prehrambeni artikli.
Nedostaje
nam takodje sanitetskog materijala i lekova. Naročito su nam neophodni
sledeći lekovi, jer ih uopšte nemamo, a mesečna potrošnja je
Mazepine a 200
mg. 55 scat.
Melleril a 25
mg. 120 scat.
Melleril a 100
mg. 60 scat.
Trixifen a 25 mg. 120 scat.
Largactil a 100
mg. 60 scat.
Largactil a 25
mg. 120 scat.
Metoten a 5
mg. 30 scat.
Artane a 5
mg. 30 scat.
Akineton tbl. 30 scat.
Akineton amp. 30 amp.
D i r e k t o r
____________
Zdenko Drempetić
Napisala: Marija Marković, diplomirani pravnik
Marija Markovic kontakt: Elektronska pošta: mmilan@bigfoot.com
Povratak: http://domcurug.tripod.com
Osnovna strana: http://solair.eunet.yu/~2milan/mama.html